ISIDORA SEKULIĆ II - OGLEDI I ZAPISI


Izdavač: Matica srpska/SKZ, Novi Sad
Edicija: Srpska književnost u sto knjiga, knjiga 74
Pismo: Ćirilica
Godina izdanja: 1971.
Povez: Tvrd
Broj strana: 535
Stanje: Odlično (kao novo)
Cena: 500 dinara
Narudžbine na Kontakt

 SADRŽAJ:
- LIČNOSTI IZ DOMAĆE KNJIŽEVNOSTI
- NJEGOŠU KNJIGA DUBOKE ODANOSTI
- LIČNOSTI IZ STRANIH KNJIŽEVNOSTI
- ANALITIČKI TRENUCI
- TEME IZ UMETNOSTI
- GOVOR I JEZIK KULTURNA SMOTRA NARODA
- ZAPISI


Isidora Sekulić rođena je 16. 2. 1877. godine podno Titelskog brega, u bačkom selu Mošorinu kod Žablja. Detinjstvo je provela u Zemunu, Rumi i Novom Sadu. Školovala se u Novom Sadu (Viša devojačka škola), Somboru (Srpska preparandija) i Budimpešti (Pedagogijum). Radila kao nastavnica u Pančevu, Šapcu i Beogradu.
Stvaralaštvo [uredi - уреди]

Do kraja, i bez ostatka, posvećena lepoti smislene reči, književnica Isidora Sekulić je za života stekla uvaženje kao najobrazovanija i najumnija Srpkinja svoga vremena. Znalac više jezika, i poznavalac više kultura i područja umetničkog izražavanja, Isidora Sekulić je kao pisac, prevodilac i tumač književnih dela ponirala u samu suštinu srpskog narodnog govora i njegovog umetničkog izraza, smatrajući govor i jezik kulturnom smotrom naroda.

Penzionisana je 1931. godine. Izabrana je za dopisnog člana Srpske kraljevske akademije 16.2. 1939, a za redovnog člana Srpske akademije nauka 14.11. 1950, kao prva žena akademik. Umrla je 5.4. 1958. godine u Beogradu.

Duboko promišljen i umetnički istančan njen književni, prevodilački i kritički izraz je praznik naše pisane reči.
Rekla je [uredi - уреди]

Ta larma što je dignuta oko mene mnogo me je potresla. Molila sam neke poznanike, mlade ljude, da gde god vide nešto o meni napisano, priguše. Ali eto šta su uradili. Zvali su me na neko veče o meni, ali ja sam odbila, rekla sam da sam bolesna. Svi su hteli da me skinu sa dnevnog reda. Kažu: ima 80 godina, skoro će umreti, daj da napišemo nešto i da je ostavimo. To strašno vređa. Volim tišinu, zato me je ta buka oko mene mnogo potresla. Ako nešto vredim, neka kažu posle moje smrti, a ni dva dana pred smrt ne želim da me hvale. Nisam bila srećna. S tim sam se pomirila. Postoji vasionska sreća koja opredeljuje ljude. Ako niste voljeni, uzalud ćete vi nastojati da vas vole.
Dela [uredi - уреди]

U pola veka književnog rada u više oblika umetničkog iskazivanja i rasuđivanja - objavila je mnoštvo knjiga narativne proze, kritičkih knjiga i članaka. Navodimo samo neka od važnijih dela:

* Saputnici (1913) — pripovedna vrsta intimnog dnevnika
* Pisma iz Norveške (1914) — putopis
* Iz prošlosti (1919)
* Đakon Bogorodičine crkve (1919) — roman
* Kronika palanačkog groblja (1940) — pripovetke
* Zapisi (1941)
* Analitički trenuci i teme, knj. 1-3 (1941) — eseji
* Zapisi o mome narodu (1948)
* Njegošu knjiga duboke odanosti (1951)
* Govor i jezik, kulturna smotra naroda (1956).